Koliko soli je previše soli?

 



Nova studija, objavljena u jednom od najuglednijih američkih medicinskih časopisa, zaključuje da bi prehrana siromašna solju mogla rezultirati srčanom bolešću. Američki javnozdravstveni dužnosnici, pak, kažu da Amerikanci jedu previše soli. Dakle, koliko soli je baš kako treba, a koliko previše?

Kontroverza se razvila nakon što je studija, objavljena u prestižnom časopisu „Journal of the American Medical Association“, izašla s nalazima i zaključcima suprotnima dugogodišnjem savjetu javnozdravstvenih dužnosnika i liječnika specijalista o srčanoj bolesti, moždanom udaru i preporučenoj dnevnoj količini soli u prehrani. Studija je obuhvatila više od 3600 muškaraca i žena, prateći ih tijekom osam godina, sve dok sudionici nisu dostigli dob od 49 godina.

Kada su podaci bili analizirani, oni koji su konzumirali najmanje soli, pokazalo se, bili su isti oni koji su bili najvjerojatniji da će umrijeti od kardiovaskularne bolesti. Studija također izvješćuje da konzumiranje soli nije izazvalo visok krvni tlak kod oko dvije tisuće sudionika čiji je tlak bio normalan na početku studije. Rezultate studije toplo je dočekala američka industrija soli. Lori Roman je predsjednica Instituta za sol, znanstveno-istraživačke organizacije industrije soli.

“Nakuplja se sve više dokaza da smanjenje konzumacije soli može izazvati veliku štetu, te da strategija snižavanja krvnog tlaka smanjenjem soli u prehrani nije najbolji izbor.”

Američki nacionalni centar za kontrolu i prevenciju bolesti javno je kritizirao studiju o soli, što inače ova savezna zdravstvena agencija čini vrlo rijetko. Dr. Peter Briss iz Centra za kontrolu bolesti, kaže da jedna studija ne mijenja ranije dokaze protiv soli:

“Sol povisuje krvni tlak. Više soli u prehrani dovodi do višeg tlaka, a povišeni tlak rezultira posljedicama po kardiovaskularno zdravlje.”

Dr. Briss kaže da je studija bila premala, a sudionici premladi. Dodaje da su neki od sudionika koji su umrli bili teški pušači. Dr. Briss kaže da nema dokaza da smanjenje soli u prehrani rezultira štetnim posljedicama. Istu primjedbu iznosi i dr. Stephen Havas, stručnjak za bolesti srca i krvnih žila:

“Ovu studiju treba staviti u kontekst dokaza koji već postoje od ranije. Svjetska zdravstvena organizacija smatra dokaze o štetnim zdravstvenim posljedicama natrijevog klorida – odnosno soli – konačnima.”

Prema američkim javnozdravstvenim dužnosnicima, gornja granica za konzumiranje soli trebala bi biti 2300 miligrama dnevno. 

Američka udruga za srce granicu postavlja niže – ne više od 1500 miligrama. 

S druge strane, Institut za sol smatra normalnom i prirodnom količinom soli koju ljudski organizam dnevno može unijeti i do 4500 miligrama dnevno. Za ovu potonju brojku dr. Havas kaže da svatko tko dnevno konzumira toliko soli riskira moždani udar ili srčani infarkt.

Izvor: vitamini.hr

Koja je najgora prerađena hrana




Mehanički odvojeno meso obrađuje se pod ekstremnim visokim tlakom i toplinom te gubi nutritivne vrijednosti. 
Ovako prerađena hrana osim što je ukusna nudi se po pristupačnim cijenama i zato mnogi niti ne razmišljaju na koji način utječe na zdravlje. Svu prerađenu hranu nije lako eliminirati iz upotrebe, ali moguće je eliminirati neku s liste najgore prerađene hrane. Zato donosimo popis od nekoliko najgorih namirnica koje bi trebalo izbjegavati.

Pomfrit
  • Omiljeni prženi krumpirići obiluju ogromnom količinom kalorija. Koristite li često ovu namirnicu prijeti vam opasnost od dijabetesa, a nutritivne vrijednosti pomfrita vrlo su niske. U slučaju da ih baš poželite ispecite ih u pećnici.
Čips i ostale pržene grickalice
  • Mnogo soli, kalorija i konzervansa siromašnih nutritivnim vrijednostima i vlaknima usporiti će vam probavu i često dobivate osjećaj nadutosti.
Hrenovke
  • Pripremaju se za svega nekoliko minuta, a prilično štetne mesne prerađevine sadrže hrpu umjetnih okusa, soli i nezdravih punila te neizbježnih konzervansa. Mehanički odvojeno mese obrađuje se pod ekstremnim tlakom i toplinom i gubi nutritivne vrijednosti. Sigurno je bolje izabrati  domaću slaninu ili kobasice napravljene kod kuće.
Fast food hamburgeri
  • Najjednostavnije i najbrže je naručiti hambrger ili nešto iz fast food-a. Zbog toga su vam velike šanse da obolite od dijebetasa. Nedavno istraživanje pokazalo je da su žene koje su dva ili više puta tjedno konzumirale hamburgere imale veću šansu dobiti ovu bolest, od onih koje to nisu činile.
Pileći medaljoni
  • Sveprisutna i primamljiva hrana vrlo je popularna jer brzo i jednostavno zadovoljava glad, ali trebali bi izbjegavati kupnju smrznutih nuggeta, a nije dobro konzumirati ih niti u restoranima. Imaju visok postotak soli, masti i konzervansa no što je bilo kome potrebno.
Gotovi kolači, keksi i peciva
  • Rijetko tko može im odoljeti, a njihov učinak na zdravlje podjednako je loš. Osim visoke razine soli i šećera, u ovim slasticama kriju se trans-masti koje se dodaju u hranu zbog veće isplativosti od zdrave masti. Trans-masti također produžuju rok trajanja te poboljšavaju njihovu vanjsku teksturu.
Kokice za mikrovalnu
  • Ovo je jedna od najnezdravijih namirnica. Osim genetski modificiranog kukuruza, već nekoliko godina zdravstveni stručnjaci upozoravaju da kokice koje se spremaju u mikrovalnoj sadrže kemikalije koje mogu izazvati rak i probleme s plućima. Tvrtke koje prodaju kokice za pripremu u mikrovalnoj, vrećice u kojima se prodaju presvlače perfluorooktanoičnom kiselinom (PFOA), koja može izazvati rak i druge nepoželjne posljedice po zdravlje. Osim toga ukusni lažni maslac u kojem je natopljeno zrnje u vrećici sadrži kemikaliju diacetyl, poznati poboljšivač ukusa koji se povezuje s bolestima bronhija i pluća. Zato pripremite sami kod kuće kokice u jednoj posudi s manjom količinom prirodnog ulja i nemojte dodavati puno soli, tako ćete dobiti poptuno zdravu namirnicu s znatno boljim okusom pa čak i mirisom.




Znate li kako prati i čuvati voće i povrće


Znate li kako prati i čuvati voće i povrće


Sigurno ste katkad bili u iskušenju da zaobiđete slavinu i progutate zrno grožđa izravno s grozda, ali sjetili ste se da voće i povrće nije po prirodi čisto, da može biti prekriveno tragovima pesticida, a može nositi i bakterije s tla.

Činjenica jest da tlo i voda u kojem raste voće i povrće može sadržavati štetne bakterije. Voće i povrće uprljaju se i u prijevozu do skladišta i u supermarketu.

Zato je nužno znati, piše dr. Luisa Dillner koja u britanskome Guardianu rješava zdravstvene dileme, kako voće i povrće čuvati i kako ga prati.

Prvo, sve lakokvarljivo, poput gljiva i jagoda, treba čuvati u hladnjaku na temperaturi od 0 do 5 stupnjeva.

Ruke treba barem dvadeset sekunda prati sapunom u toploj vodi i to prije i poslije pripremanja voća i povrća.

Voće i povrće treba držati odvojeno od mesa i ne rezati ih istim priborom i na istoj kuhinjskoj dasci jer i tako možete prenijeti bakterije. Također, treba odrezati sve oštećene dijelove voća i povrća jer i oni nose bakterije.

Voće i povrće treba prati pod tekućom vodom, čak i ako ćete ga kasnije oguliti, kaže dr. Dilner, ali dodaje da se banana ipak ne treba bojati.

Nakon pranja treba ga dobro ostrugati da nestanu tragovi zemlje. Za čvrsto voće i povrće, krumpir na primjer, upotrijebite četku, a zatim ga osušite papirnatim ubrusom da smanjite količinu bakterija.

Čak i bobičasto voće koje ne izgleda prljavo treba prati.

Veća je vjerojatnost da ćete Escherichiu coli dobiti od salata nego od korjenastog povrća koje se najčešće kuha.

Za razliku od ruku, povrću je za pranje dovoljna voda: nije nužno upotrebljavati ni sapun ni posebna kemijska sredstva.

Dr. Dilner na kraju kaže da voće i povrće treba prati i temeljitije nego što ste vjerojatno mislili. Ali pomislite li da vam od njega prijeti velika opasnost, znajte da je i dugoročno minimalan rizik da od tako konzumiranih pesticida dobijete rak. A budući da je veoma malena opasnost od gastrointestinalnih problema čak i ako je voće i povrće bilo kontaminirano, nipošto dilemu oko pranja nemojte iskoristiti kao izgovor da se bacite na čips.



Zašto je rajčica voće, a lubenica povrće?


Bez obzira na to u kojem dijelu svijeta živite, breskva se svugdje smatra voćem, dok je primjerice mrkva uvijek povrće. Ova jasna podjela vrijedi za veliku većinu voća i povrća te je svima razumljiva.

Ipak, postoji nekoliko biljaka za koje bismo na prvu pomislili da su voće ili povrće, samo kako bi se na kraju pokazalo da su ipak ono drugo. O čemu se tu točno radi i zašto dolazi do takve zabune?

Pogledate li Vennov dijagram voća i povrća, primijetit ćete da se dva kruga preklapaju u svom znatnom dijelu, a u sredini te podjele stoji rajčica. Razlog ovoj zabuni leži u činjenici da se definicija „voća" i „povrća" drukčije tretiraju u botanici nego u kulinarstvu.

Govoreći iz perspektive botanike, voće je sjemenkasta struktura koja se razvija iz oplođenog cvijeta, dok povrće nastaje iz drugih dijelova biljke, poput korijena i lišća.

Vodeći se tom podjelom, jabuka, buča i rajčica su voćke, dok su repa, krumpiri i lubenica povrće.

Ova je podjela znatno drukčija kad ju promatramo s kulinarskog aspekta. Brojne namirnice koje u botaničkom smislu predstavljaju voće u kulinarstvu se smatraju povrćem, a rajčice, paprike, tikvice i krastavci samo su neki od njih.

U debatu o razlikovanju voća i povrća u nekoliko se navrata morao uplesti i zakon, među kojima je svakako najpoznatiji slučaj odluka američkog Vrhovnog suda u slučaju Nix protiv Heddena, gdje je sud odlučio da se rajčica mora oporezivati kao povrće, umjesto kao voće, koje je imalo nižu poreznu stopu. 

Izvor: metro-portal

Namirnice koje ne smijete stavljati u hladnjak



Neke namirnice ne treba držati u hladnjaku nego na sobnoj temperaturi. Krumpir, češnjak i rajčica samo su neke od njih.

Ove namirnice će se bolje držati ako ih ne držite u hladnjaku: 

Ljuti umaci

Vjerovali ili ne, ljuti umaci mogu sretno živjeti u vašoj smočnici do tri godine. 

Krumpir

Hladnije temperature negativno utječu na okus krumpira, držite ga u smočnici u papirnatim vrećicama. Plastične vrećice nisu dobre jer zadržavaju vlagu, koja utječe na brzo propadanje krumpira. Većina sorti krumpira trebala bi trajati do tri tjedna. 

Kruh

Kruh će se u hladnjaku brzo posušiti. Ono što namjeravate pojesti u roku od četiri dana držite na sobnoj temperaturi, a ostatak zamrznite. 

Luk

Luk voli bit pohranjen u originalnoj mrežastoj vrećici u kojoj je kupljen ili bilo kakvoj drugoj koja omogućava cirkulaciju zraka, na sobnoj temperaturi. No, držite ga dalje od krumpira koji ispušta vlagu i plinove koji mogu negativno utjecati na luk te izazvati truljenje. 

Češnjak

Ostat će u dobrom stanju i do dva mjeseca ako ga držite u smočnici, na sobnoj temperaturi. Držite ga u nečemu što omogućava protok zraka. 

Rajčice

U hladnjaku mogu dobiti blijedu boju, držite ih stoga na sobnoj temperaturi i nikad u plastičnim vrećicama. Da biste ubrzali dozrijevanje, ako je potrebno, pohranite ih u papirnatu vrećicu. Kad su zrele mogu trajati oko tri dana. 

Kava

Hladnjak stvara kondenzaciju, što može utjecati na okus mljevene kave i kave u zrnu. Kavu je najbolje pohraniti u hermetički zatvorenoj posudi u smočnici. 

Zimske tikvice

Razne sorte zimskih tikvica trajat će oko mjesec dana ili više ako ih pohranite u smočnici. 




Kako je nastala konzerva za hranu



Predrasude prema hrani iz konzerve zapravo su neutemeljene jer ona predstavlja još uvijek najpraktičniji način transportiranja i čuvanja namirnica.

No tko li je uopće odgovoran za ovaj izum? 
Naime tijekom svojih slavnih ratnih pohoda Napoleon je često morao razmišljati i o kompliciranoj logistici koja je pratila njegove pohode. Jedan od najvećih problema bila je prehrana vojnika. Njegova slavna izreka „vojnici marširaju na trbusima“ bila je itekako istinita. Da bi se dobio rat vojnici su morali biti siti, a morali su i jesti dobru i svježu hranu koje je na žalost uvijek bilo premalo. Tako su tijekom ratnih pohoda vojnici češće umirali zbog skorbuta, neuhranjenosti i gladi, a manje od samih borbi i ranjavanja. Zbog ovog velikog problema Napoleon je objavio natječaj s nagradom od 12000 franaka za svakog onog tko može naći pravi način čuvanja hrane za vojnike.

Natječaj je vidio i Niccolas Appert, čudni pivar, bombon majstor i pekar koji se prihvatio izuma. Punih 14 godina gospodin Appert je usavršavao svoj izum. Appert je stavio povrće u staklene boce koje je začepio slično kao što su to radili vinari u pokrajini Champagne. Tako zatvorene boce kuhao je u kipućoj vodi. Bez da je to shvaćao, Appert je bio prvi koji je sterilizirao povrće i zaustavio njegovo kvarenje zbog utjecaja bakterija. Appert je pokazao svoj izum te je dobio nagradu od 12000 franaka koju mu je uručio sam Napoleon. U početku je ovaj izum ostao vojna tajna. 

No tajna je procurila čak do Engleske gdje ju je tamošnji inovator Peter Durad 1810. godine i patentirao. Peter Durand svoj patent prodaje Johnu Hall i Bryanu Dorkinu koji su 1813. otvorili svoju prvu tvornicu za konzerviranje hrane, a svoje proizvode su prodavali Britanskoj vojsci. Prve konzerve zatvarane su s čistim čelikom što je uzrokovalo trovanje tim metalom. Još jedan problem bio je i otvaranje konzerve. Poklopci su bili tako snažni da su ih vojnici morali otvarati čekićem i dijetlom ili kamenom. Često su se događale ozljede prilikom otvaranja konzervi sve dok 1858. nije izumljen prvi otvarač za konzerve.
 
Tijekom godina i prvih iskustava s konzervama one su postajale sve sofisticiranije i bolje. Služile su u mnogim ekspedicijama, ratovima i radnim pohodima, kao što je bila i izgradnja Američke željeznice. Još i dan danas se mogu naći ostatci konzervi radnika koji su gradili željeznicu.
Konzerva je danas poprimila sofisticiran izgled. Napravljena je najčešće od aluminija, a njena rebrasta struktura u sredini oponaša prirodu. Rebrasta struktura preuzeta je iz strukture bambusa te tako valoviti dijelovi omogućavaju bolju stabilnost konzerve.
 
Hrana koja je  konzervirana prije 100 godina može se naći i u brodskim olupinama. Zanimljivo je da je takva hrana još uvijek biološki sigurna za jelo. Konzervirana hrana također ima ponekad i bolja svojstva. Konzervirana mrkva i rajčica sadržavaju više likopena od svojih svježih inačica te tako smanjuju rizik od dobivanja raka. Neke konzervirane vrste ribe također sadrže veću razinu kalcija u sebi za razliku od svoje svježe varijante.
 
Sve u svemu konzerva je postala nezamjenjiv način čuvanja hrane, a sve to zahvaljujući gladnim vojnicima Napoleonove vojske.

 

Istine i zablude o voću i povrću




Čak i ako znate mnogo o voću i povrću, svaka nova informacija dobro dode. Zato Vam donosimo pet zanimljivih informacija o voću i povrću.

1. Avokado deblja. Ne!

Iako avokado sadrži veliku količinu masnoća, one su nezasićene, što je za vas dobro. Avokado je i bogat vitaminima i mineralima, sadrži visok postotak bjelančevina i ulja te je dobar izvor energije.

2. Kora voća i povrća mora se prije konzumiranja oguliti. Ne!

Kora sadrži najveću količinu vlakana i vitamina C. Operite, izribajte ili obrišite voće i povrće. Ako baš morate oguliti voćku, nastojte što bolje sačuvati sloj tik ispod kožice!

3. Prije smrzavanja povrće treba blanširati. Da!

Blanširanje uništava enzime koji uzrokuju promjenu boje, okusa ili teksture povrća. Blanširanjem se istiskuje zrak iz povrća, što mu daje svjetliju boju te ograničava pjenu koja se pojavljuje pri kuhanju.

4. Crveni grah može biti otrovan. Da!

Sirovi crveni grah sadrži otrovne tvari, ali one se unište u procesu konzerviranja (kuhanja). Nedovoljno kuhan grah stoga izaziva probavne smetnje. Prije pripreme konzervirani grah dobro operite, a suhi uvijek namočite preko noći i obavezno dobro skuhajte.

5. Ne postoji jestivo cvijeće. Ne!

Cvjetovi tikvica mogu se pohati ili koristiti u salatama. Ružine latice i ljubice, pak, koriste se kao jestivi ukrasi.



Svjetski poznati kardio kirurg progovara: Što zaista uzrokuje srčane bolesti?



Ovaj tekst je preveden sa bloga, a napisao ga je doktor Dwight Lundell. Link na original tekst na engleskom jeziku postavljen je na kraju ovoga posta.


Doktor medicine Dwight Lundell, 1. ožujka 2012. piše:

Mi liječnici, uz svo naše obrazovanje, praksu, znanje i autoritet, često posjedujemo popriličan ego radi kojeg vrlo teško priznajemo da smo u krivu. Dakle, evo: otvoreno priznajem da sam bio u krivu. Kao kardio kirurg s 25 godina radnog iskustva, nakon što sam obavio preko 5 000 operacija na otvorenom srcu, došlo je vrijeme da ispravim ono što je krivo s medicinskim i znanstvenim činjenicama.


Dugi niz godina radio sam s drugim istaknutim liječnicima, tzv. opinion makerima – kreatorima javnog mišljenja. Bombardirani znanstvenom literaturom, kontinuirano pohađajući obrazovne seminare, mi kreatori javnog mišljenja inzistirali smo na tvrdnji da srčane bolesti nastaju zbog povišenog kolesterola u krvi.


Jedina prihvaćena terapija bila je prepisivanje lijekova za snižavanje kolesterola i dijeta sa jako ograničenim unosom masnoće. Potonje bi naravno snizilo kolesterol kao i same srčane bolesti. Odstupanja od ovih preporuka smatrana su herezom i zlouporabom.


Ali ovo ne funkcionira!


Ove se preporuke ne mogu više ni znanstveno a ni moralno opravdati. Otkriće od prije nekoliko godina, da je pravi uzrok srčanih bolesti upala u arterijama polako dovodi do smjene paradigmi u načinu tretiranja srčanih i drugih kroničnih bolesti.


Davno uspostavljene prehrambene preporuke dovele su do epidemije pretilosti i dijabetesa, koji su po smrtnosti, ljudskoj patnji i materijalnom trošku nadmašili svaku drugu pošast u povijesti čovječanstva.


Unatoč činjenici da 25% stanovništva uzima skupe statine (lijekove za snižavanje kolesterola) i unatoč činjenici da smo smanjili unos masnoće u našoj prehrani, ipak će ove godine od srčanih bolesti umrijeti više Amerikanaca nego ikada prije.


Statistika iz American Heart Associations pokazuje da 75 milijuna Amerikanaca trenutno pati od srčanih bolesti, 20 milijuna boluje od dijabetesa i 57 milijuna ima pred-dijabetes. Ovi poremećaji svake godine pogađaju sve mlađe osobe, u sve većem broju.


Jednostavno rečeno, bez upalnog procesa prisutnog u tijelu, ne postoji način da se kolesterol nakupi u stijenkama krvnih žila i da uzrokuje srčane bolesti i moždani udar. Bez upalnog procesa, kolesterol bi slobodno cirkulirao po cijelom tijelu onako kako je to priroda odredila. Upala je ta koja uzrokuje da kolestrol ostane zarobljen u krvnim žilama.


Upala nije ništa komplicirano – to je jednostavno prirodna obrana našeg tijela protiv napadača kao što su bakterije, toksini ili virusi. Ciklus (proces) upale savršen je način kako se naše tijelo štiti od ovih bakterijskih i virusnih napadača. Međutim, ako kronično izlažemo tijelo ozljedama od toksina ili od hrane za koju naše tijelo nije stvoreno da je prerađuje, tada nastaje stanje kronične upale. Kronična upala (inflamacija) je isto toliko štetna, koliko je akutna (trenutna) upala korisna.


Koja bi se promišljena osoba dobrovoljno izlagala hrani ili drugim tvarima za koje se zna da uzrokuju ozljede u tijelu? Pa, pušači možda, ali oni to barem rade namjerno i svjesno.


Mi ostali jednostavno slijedimo službeno preporučenu prehranu koja je siromašna zasićenim mastima ali bogata višestruko nezasićenim mastima i ugljikohidratima, bez da znamo da time uzrokujemo opetovane ozljede na našim krvnim žilama. Ove opetovane ozljede uzrokuju kroničnu upalu koja dovodi do srčanih bolesti, moždanog udara, dijabetesa i pretilosti.


Dopustite da ponovim: ozljede i upale u našim krvnim žilama uzrokovane su prehranom s premalo masnoće koja se preporučuje od vodećih medicinskih krugova.


Koji su najveći krivci za kronične upale? Vrlo jednostavno, to je pretjerana upotreba visoko prerađenih ugljikohidrata (šećer, brašno i svi proizvodi napravljeni od njih) kao i pretjerana upotreba biljnih ulja bogatih omegom 6, kao što su sojino, kukuruzno i suncokretovo ulje koji se nalaze u velikom broju industrijskih prerađevina.


Izdvojite trenutak i vizualizirajte da opetovano trljate četkom po mekanoj koži dok ne postane crvena i skoro prokrvari. Zamislite da ovo radite nekoliko puta na dan, svaki dan, pet godina. Ako biste mogli podnijeti ovo bolno četkanje, imali biste krvavo, otečeno, inficirano područje koje postaje sve gore sa svakim ponavljanjem ozljede. Ovako otprilike izgleda upalni proces koji se možda događa u vašem tijelu – upravo sada.


Bez obzira gdje se upalni poces događa – unutra ili izvana – potpuno je isto. Ja sam zagledao unutar tisuća i tisuća arterija. Bolesne arterije izgledaju kao da je netko uzeo četku i strugao po njihovim stijenkama. Nekoliko puta dnevno, svaki dan, hrana koju jedemo stvara male ozljede koje se pretvaraju u veće ozljede i uzrokuju da tijelo konstantno odgovara upalnim procesom.


Dok uživamo u okusu slatkog peciva, naše tijelo alarmantno reagira kao kad kakav napadač objavi rat. Hrana natrpana šećerom i ugljikohidratima, procesirana s omega 6 mastima radi produžene trajnosti, predstavlja okosnicu američke prehrane zadnjih 6 desetljeća. Ovakva hrana polako truje sve.

Kako jedenje običnog slatkog peciva može stvoriti kaskadu upalnih procesa koji nas čine bolesnima?


Zamislite da prolijete sirup po tipkovnici i imate predodžbu onoga što se događa unutar jedne stanice. Kad konzumiramo ugljikohidrate, šećer u krvi rapidno raste. Kao odgovor, gušterača izlučuje inzulin čija je primarna svrha potjerati šećer u stanice gdje se pohranjuje za energiju. Ali ako je stanica puna i ne treba glukozu (šećer), odbija taj ekstra šećer. Tada šećer u krvi opet raste proizvodeći još više inzulina koji glukozu (šećer) pretvara u mast.


Kakve ovo ima veze s upalom? Šećer u krvi ima vrlo preciznu kontrolu. Suvišne molekule šećera vežu se za različite proteine koji oštećuju stijenke krvnih žila. Ovo opetovano oštećenje na stijenkama krvnih žila pokreće upalni proces. Kad pumpate svoj šećer u krvi do visokih razina nekoliko put na dan, to je kao da ste uzeli brusni papir i brusite unutrašnju stranu osjetljivih krvnih žila.


Iako ovo ne možete vidjeti, budite sigurni da je to tako. Ja sam to vidio kod preko 5000 pacijenata tijekom 25 godina, kojima je svima bila zajednička – upala u arterijama.


Da se vratimo na slatko pecivo. Ova poslastica nevinog izgleda ne samo da sadrži šećer, već je pečena u jednom od brojnih omega 6 ulja kao što je sojino ulje. Čips i krumpirići natopljeni su sojinim uljem, sve industrijske prerađevine sadrže omega 6 ulja radi produžene trajnosti. Iako su omega 6 masnoće esencijalne – dio su svake stanične membrane i kontroliraju što se događa unutar i izvan stanice – one moraju biti u ispravnom omjeru s omega 3 masnoćama.


Ako se ovaj omjer poremeti prekomjernim unošenjem omege 6, stanične membrane proizvode kemijske spojeve citokine, koji izravno uzrokuju upalu.


Današnja američka prehrana proizvodi ekstremnu neravnotežu između ovih dviju masnoća. Omjer između omege omege 6 i omege 3 kreće se od 15:1 pa do 30:1 što dovodi do ogromne kolilčine citokina koji uzrokuju upale. U današnjim uvjetima, omjer od 3:1 bi bio optimalan za zdravlje.


Da stvar bude još gora, prekomjerna tjelesna težina koju nosite zbog konzumiranja ovakve hrane, stvara preopterećene masne stanice koje izlučuju velike količine proinflamatornih kemikalija (koje izazivaju upale) koje još više pogoršavaju ozljede izazvane visokim šećerom u krvi. Proces započet slatkim pecivom u ustima pretvara se u začarani krug koji tijekom vremena dovodi do srčanih bolesti, dijabetesa i konačno do Alzheimerove bolesti, kad se upalni proces nesmanjeno nastavlja u nedogled.


Ne možemo pobjeći činjenici da što više industrijski prerađene hrane konzumiramo, to više potičemo stvaranje upale, iz dana u dan. Ljudsko tijelo ne može preraditi, niti je dizajnirano da bi konzumiralo hranu nakrcanu šećerom i natopljenu u omega 6 ulja.


Postoji samo jedan način za suzbijanje ovih upalnih stanja, a to je povratak na hranu u svom izvornom obliku. Za izgradnju mišića, jedite više proteina. Birajte ugljikohidrate u obliku povrća i voća. Smanjite ili potpuno izbacite inflamatorna omega 6 ulja kao što su sojino, suncokretovo i kukuruzno ulje, kao i hranu koja ih sadrži.


Jedna žličica kukuruznog ulja sadrži 7,280 mg omege 6, jedna žličica sojinog ulja sadži 6,940 mg. Koristite umjesto toga maslinovo ulje ili maslac pašnih životinja.


Životinjske masnoće sadrže manje od 20% omege 6 i vjerojatnost da mogu izazvati upale puno je manja nego sa navodno ”zdravim” višestruko nezasićenim mastima. Zaboravite ”znanost” koju vam desetljećima utuvljuju u glavu. Znanstveni dokazi da zasićene masnoće uzrokuju srčane bolesti ne postoje. Znanstveni dokazi da zasićene masnoće podižu kolesterol također su vrlo slabi. A kako sada znamo da kolesterol nije uzrok srčanih bolesti, zabrinutost oko zasićenih masnoća postaje sasvim apsurdna.


Teorija o kolesterolu dovela je do preporuka da se smanji unos masnoća što je dovelo do stvaranja upravo one hrane koja izaziva upalne procese. Službena je medicina napravila užasnu grešku kad je ljudima savjetovala da izbjegavaju zasićene masti i da umjesto njih koriste višestruko nezasićena ulja. Zato sada imamo epidemiju arterijskih upala koje dovode do srčanih i drugih ubojitih bolesti.


Ono što možete učiniti je da birate cjelovitu hranu kakvu je servirala vaša baka, a ne onu kojoj se okrenula vaša mama kad su prodavaonice počele nuditi industrijske prerađevine. Izbacivanjem inflamatorne hrane i konzumacijom esencijalnih nutrijenata iz svježe neprerađene hrane, popravit ćete štetu koju ste godinama izazivali u svojim arterijama i cijelom tijelu konzumirajući tipičnu američku prehranu.


Dr. Dwight Lundell bivši je šef i glavni kirurg Banner Heart bolnice u Mesi, Arizona. Imao je i privatnu praksu, Cardiac Care Center također u Mesi, Arizona. Nedavno je dr. Lundell napustio kirurgiju da bi se posvetio nutricionističkom liječenju srčanih bolesti. Osnivač je zaklade Healthy Humans koja promiče ljudsko zdravlje s naglaskom da se velikim kompanijama pomogne u promoviranju zdravlja. Također je i autor knjiga The Cure for Heart Disease i The Great Cholesterol Lie.

Original tekst na engleskom jeziku "World Renown Heart Surgeon Speaks Out On What Really Causes Heart Disease"



Da li je rajčica zaista zdrava ?



Crvena boja rajčice donijela je popularnost pizzi, a Talijani su vješto iskoristili neka svoja istraživanja kako bi upravo to popularno jelo proglasili zdravim.

Kada se u običnom razgovoru spominju prehrambene boje, malo bi tko pomislio da one imaju nekakvu bitniju ulogu u metabolizmu. Čak što više, one dobivaju negativni predznak jer sve što je obojeno po mnogima nije dobro. Kada je riječ o prirodnim bojama koje su tako raskošno označile pojedine namirnice (paprike, zelje, jagode, kivi), zapravo, radi se o zaštitnim tvarima. Ne samo da štite biljke od razorna djelovanja sunca, već štite tijelo čovjeka od razornih slobodnih radikala i drugih stranih tvari.

Likopen je tamnocrveni - zaštitnik iz rajčice

Od paste za pripremu popularne juhe pa do vrijednog suplementa, put je kojim je prošla crvena boja rajčice. Srodnik karotenoida s tim da ima oko 4 puta veći antioksidacijski potencijal od beta karotena, likopen je zapravo "otkriven" kao aktivni suplement tek prije nekoliko godina.

Da bi likopen mogao biti industrijski obrađen trebalo je postići visok stupanj koncentracije putem ekstrakcije, što su uspješno obavili izraelski istraživači. Crvena boja paradajza donijela je popularnost pizzi, a Talijani su vješto iskoristili neka svoja istraživanja kako bi upravo to popularno jelo proglasili zdravim.

Za otkriće njegove uloge u pomaganju kod određenih bolesnih stanja, zaslužni su istraživači s Harvarda koji su istraživali odnose karotenoida i pojave raka prostate. Oni su, naime, utvrdili kako od nekoliko stotina karotenoida jedino likopen pruža određenu zaštitu! U dobro kontroliranoj studiji oni su utvrdili da osoba koja dnevno prima 6,5 mg likopena, smanjuje rizik za pojavu raka prostate za 21% u odnosu na kontrolnu skupinu.

Znanstvenici su analizirali tipove hrane, metode kulinarne obrade i druge relacije važne za procjenu učinkovitosti likopena, pa su došli do zanimljivih otkrića. Za njegovo otapanje potrebna je masna komponenta, pa ga je najbolje uzimati u masnoj juhi (koja tako postaje crvenkasta), ili u pizzi prelivenom umakom od paradajza (koji je potom zapečen).

Naime, tada je apsorpcija likopena maksimalna. Likopen je standardni sastojak prostate pa kad ga nestane, može se smatrati da su nastale ozbiljne promjene. Premda postoji izrazito antitumorsko djelovanje, nije otkriven nikakav učinak na hiperplaziju prostate. Imajući u vidu najjaču aktivnost među svim ispitanim karotenoidima, liječnici ga smatraju dobrim preventivnim sredstvom.

U drugoj studiji je utvrđeno kako čak 25% ljudi s najvećim unosom rajčice u prehrani, imaju 30-60% manje rizika od raka gastrointestinalnog trakta u odnosu na ljude koji ne koriste ili koriste male količine rajčice u prerađenom obliku (umaci, juhe, kechap i pizza). Reducirani rizik bio je itekako evidentan. Istraživanje kod žena je pokazalo da 75% osoba koje pripadaju u velike konzumente paradajza imaju 3,5-4,7 puta manji rizik od raka cerviksa u odnosu na kontrolnu skupinu.

Čini se kako likopen sprječava početnu fazu raka cerviksa tzv. displaziju. Postoje indicije da likopen predstavlja zaštitni čimbenik i protiv raka dojke u žena. Vrlo je značajna njegova uloga u podizanju imuniteta ; u pokusu je utvrđeno da 15 mg dnevno kroz 12 tjedana podiže obrambenu staničnu aktivnost za 28%.

Vjerovanje kako likopen ima utjecaja na prevenciju infarkta miokarda još uvijek nije potvrđeno premda projekt istraživanja i dalje postoji i na njemu se intenzivno radi u SAD i u Izraelu. Od brojnih proizvoda na bazi rajčice, Harvardska je studija pokazala kako jedino sok od rajčice nema nikakvu aktivnost. Najveći aktivitet ima kechap, gusta juha od rajčice pirea (načinjena s maslinovim uljem) ili pizza. Osim rajčice likopena ima u lubenici i guavi.

Oni koji vole intenzivno crvenu juhu od rajčice i konzumiraju ju više puta tjedno, ne bi trebali biti zabrinuti. Talijani su spretno komercijalizirali pizzu kao "ljekovitu" upravo zbog preljeva umaka od rajčice!

Na tržištu se nalaze tablete likopena (ekstrakt na nosaču) s po 10 mg aktivne tvari. S obzirom da Harvardska studija pokazuje najbolje rezultate s 6,5 mg likopena dnevno, jasno je da se preventivno preporučuju tablete od 10 mg. Do sada nisu primijećeni nikakvi sporedni učinci likopena niti interakcije s drugim lijekovima ili suplementima. Šteta što je taj suplement zbog kompleksnog tehnološkog postupka koncentriranja likopena jos uvijek prilično skup.

Likopen je jedan od najperspektivnijih suplemenata iz kategorije antioksidansa jer, ako je zaključiti prema epidemioloskim studijama, štiti od infarkta i smanjuje rizik za 40%, ako se sustavno uzima. Ipak, likopen se najviše pročuo zbog zaštite proširene prostate od nastanka raka. Smatra se medu stručnjacima, da raka nema dok postoji odgovarajuća razina te tvari u krvi.

Studija koja je trajala 5 godina, a provedena je na 48.000 muškaraca starijih od 50 godina, pokazala je kako desetak obroka kuhane rajčice tjedno spušta rizik na donju granicu. Ima indicija da likopen djeluje zaštitno i protiv raka drugih lokacija (kolona, prsa u žena i čmara).

Kad se kaže "kuhani" paradajz misli se toplinski obrađen i otopljen u masnoći, jer sirova paradajz (salata) nema gotovo nikakva učinka. Naime, ne može se apsorbirati, pa zapravo najbolji učinak ima pizza, juha od rajčice, koncentrat rajčice iz limenke i razni umaci (kechap) koji su kuhani uz malo masnoće. Što je paradajz tamnije crven, to sadrži više dragocjenog likopena.

Ako je paradajz pripremljen u maslinovu ulju, smatra se pravim lijekom ! Lubenica i ružičasti grejp su po sadržaju likopena odmah iza, ali to je ipak samo polovica onog sadržaja iz paradajza.



Dobra i loša hrana za vaše zdravlje



Je li vaša prehrana pravi magnet za bakterije, viruse i ostale mikro-pošasti? Istraživanja pokazuju da ono što jedete (ili ne jedete) može igrati važnu ulogu u sposobnosti vašeg imuniteta da vas brani. Prema časopisu Prevention Magazine, evo što preporučaju znanstvenici i liječnici za ubacivanje u jelovnik.

Svježe iscijeđen sok

Jedna čaša tijekom doručka dat će vam dnevno potrebnu dozu vitamina C. Dobar je za kožu i imunitet. Neće vam pomoći da se ne prehladite, ali će vam pomoći da se brže oporavite. Izbjegavajte tvornički proizvedene nadomjeske.

Žitarice

Ječam i pšenica sadrže razna vlakna s antibakterijskim i antioksidanskim djelovanjem. Dobre su za sprječavanje herpesa, prehlade, pa čak i antraksa. Isto tako pojačavaju imunitet, ubrzavaju zarastanje ozljeda i potpomažu djelovanje antibiotika.

Mlijeko

Uz ribu, mlijeko je najbolji izvor vitamina D. To je piće koje će vam ojačati imunitet i spriječiti prehlade, tvrdi jedna harvardska studija. Osim toga, mlijeko pospješuje proizvodnju određenih proteina koji imaju sposobnost da ubiju viruse.

Jogurt

Lactobacillus reuteri probiotik je koji pomaže bijelim krvnim zrncima u borbi s infekcijama. Zato je jako dobro konzumirati i jogurt, no pazite što birate. Mnoge kompanije stave oznaku da se radi o probiotiku, a ustvari se uopće ne radi o tome. Potražite pakiranja na kojima piše da sadrži Lactobacillus acidophilus te Bifidus i L. rhamnosus.

Riba i morski plodovi

Losos, skuša, haringa samo su neke od riba koje sadrže omega-3 masne kiseline koje poboljšavaju djelovanje stanica namijenjenih za borbu protiv gripe. One također sadrže selenij (kojeg ima i u školjkama, rakovima, jastogu itd.) koji pomaže stanicama da se obrane od virusa. Neka istraživanja pokazuju da omega-3 masne kiseline pospješuju protočnost zraka u plućima te ih štite od prehlade i respiratornih infekcija.

Pileća juha

Ovaj „lijek" koristi se stoljećima u medicinske svrhe. Pile tijekom kuhanja ispušta aminokiseline čija je struktura slična acetilcisteinu koji se nalazi u lijekovima za bronhitis. Juha također ublažava simptome kašlja i začepljenog nosa. U kombinaciji s lukom i češnjakom juha je još efektnija i jača.

Leća

Dnevno potrebna doza cinka, koji je važan za obnovu stanica i jačanje imuniteta, nalazi se u jednoj šalici leća. Cink je iznimno važan za bijela krvna zrnca i svako pomanjkanje tog minerala može olakšati posao infekcijama. Pomiješajte ih sa ostalim žitaricama, jogurtom, raznim kašama i učinit ćete si mnogo dobra.

Bundeve i slatki krumpir

Ove namirnice pune su vitamina A koji je ključan u borbi s infekcijama. Osim toga, ukusne su i postoje tisuće recepata koje možete isprobati.

Češnjak

Prepoznat kao prirodan antiseptik i antibiotik, češnjak je od davnina prisutan u narodnoj medicini za sprječavanje, liječenje i ublažavanje različitih tegoba, a njegova je primjena bila (i ostala) posebno popularna u Kini, Indiji i južnoj Europi. Češnjak tako usporava rast bakterija te uspješno uništava bakterije, viruse i gljivice. Vrlo je učinkovit kao sredstvo protiv prehlada, zatim različitih gljivičnih oboljenja kože i crijevnih infekcija. Ima i vrlo pozitivan učinak na krv i krvne žile. Tvari koje sadrži, posebno alicin, uspješno razgrađuju štetne masnoće koje se nakupljaju na stjenkama arterija, pa tako redovita prisutnost češnjaka na jelovniku može spriječiti i pojavu ateroskleroze.

Crni čaj

Pet šalica na dan u dva tjedna mogu pretvoriti vaše obrambene stanice u neuništivo oružje u borbi s prehladom, gripom i virozama. Ako vam se ne sviđa crni, gotovo podjednako dobar je i zeleni čaj.

Gljive

Sve koje su jestive, poželjne su. Sadrže preko 300 sastojaka korisnih za imunitet koji čine bijele krvne stanice još jačima i agresivnijima u obrani organizma.

Što ne trebate konzumirati?

Gazirana pića i sokovi

Oko 100 grama šećera koliko ga otprilike ima u tri limenke soka guši vaše krvne stanice koje posaju slabijima u obrani organizma. Učinak traje oko pet sati.

Previše alkohola

Kokteli, razni miksevi, žestoka pića i bilo koji oblik alkohola u pretjeranim količinama čine vas izloženijima prehladi i gripi.

Brza hrana

Masnoća, kalorije i sve ono štetno u hamburgerima i raznoraznim brzim pripravcima mogu vas, osim debljanju, izložiti i riziku od prehlada. Pretile osobe teže se nose sa svinjskom gripom na primjer. Pretilost također smanjuje funkcionalnost imunološkog sustava.



Počnite jesti ljutu hranu!



Ljuta papričica izaziva tjelesne reakcije slične kao i vođenje ljubavi - znojenje, ubrzani metabolizam i rad srca. Ali i pomaže našem zdravlju!

Jeste li znali da je za ljuti okus papričica zaslužna jedna tvar- kapsaicin? On izaziva različite fiziološke reakcije: povećava broj otkucaja srca, ubrzava metabolizam i uzrokuje znojenje, a svi ti simptomi pristuni su i prlikom vođenja ljubavi.

Za kapsaicin jednostavno možemo reći - koliko je ljut, toliko je i zdrav. Koristi se u terapijama mršavljenja jer potiče potrošnju kalorija, sprječava razvoj loših mikroorganizama u našem probavnom sustavu.


Znanstvenici su nam otkrili kako se prilikom konzumiranja ljute hrane u našem mozgu luči endorfin - kemijski spoj koji uzrokuje osjećaj dobrog raspoloženja i uzbuđenja. Možda baš zato, iako hrana peče, tjera na još...

Zanimljive činjenice o hrani




Da li ste znali da tamnija boja voća i povrća sadrži više vitamina C i drugih hranjivih tvari? Saznajte još zanimljivih činjenica o hrani!


1. Hrana s manje masnoća ne sadrži nužno i manje kalorija. Uvijek prije kupovine određenih namirica provjerite etikete.

2. Istraživanja su potvrdila da se osobe koje za doručak pojedu mnogo vlakana, koje sadrže žitarice i musli, manje osjećaju umor i iscrpljenost od onih koje uopće ne doručkuju ili ne pojedu dovoljno vlakana.

3. Sve voće i povrće sadrži različite fitokemikalije koje im daju boju i okus, a dobre su za zdravlje. Stoga se preporučuje jesti što više različitih boja povrća i voća tokom dana.

4. Kada jedemo čokoladu, u naše tijelo otpušta se endorfin - hormon sreće, te zbog toga stalno želimo još, još…

5. Med je najzdraviji zaslađivač za oboljele od dijabetesa tipa 2 i one s visokom razinom kolesterola.


U nastavku možete pročitati neke od mudrih izreka u vezi hrane, prehrane i zdravlja.

  • Čovjek jede 1/3 da bi živio, a 2/3 da bi liječniči živjeli.
  • Kad si stvarno gladan, sve što pojedeš je zbilja ukusno.
  • Postoji na tisuću bolesti, ali zdravlje je samo jedno.
  • Ako nisi spreman promijeniti način života, nema ti pomoći.
  • Ne ubijajmo prirodu i priroda će voljeti i poštovati nas.
  • Sve što je potrebno za dobro zdravlje čovjeka, nalazi u prirodi.
  • Priroda nikada nigde nije proizvela sendvič!

Koliko soli je previše soli?





Nova studija, objavljena u jednom od najuglednijih američkih medicinskih časopisa, zaključuje da bi prehrana siromašna solju mogla rezultirati srčanom bolešću. Američki javnozdravstveni dužnosnici, pak, kažu da Amerikanci jedu previše soli. Dakle, koliko soli je baš kako treba, a koliko previše?

Kontroverza se razvila nakon što je studija, objavljena u prestižnom časopisu „Journal of the American Medical Association“, izašla s nalazima i zaključcima suprotnima dugogodišnjem savjetu javnozdravstvenih dužnosnika i liječnika specijalista o srčanoj bolesti, moždanom udaru i preporučenoj dnevnoj količini soli u prehrani. Studija je obuhvatila više od 3600 muškaraca i žena, prateći ih tijekom osam godina, sve dok sudionici nisu dostigli dob od 49 godina.

Kada su podaci bili analizirani, oni koji su konzumirali najmanje soli, pokazalo se, bili su isti oni koji su bili najvjerojatniji da će umrijeti od kardiovaskularne bolesti. Studija također izvješćuje da konzumiranje soli nije izazvalo visok krvni tlak kod oko dvije tisuće sudionika čiji je tlak bio normalan na početku studije. Rezultate studije toplo je dočekala američka industrija soli. Lori Roman je predsjednica Instituta za sol, znanstveno-istraživačke organizacije industrije soli.

“Nakuplja se sve više dokaza da smanjenje konzumacije soli može izazvati veliku štetu, te da strategija snižavanja krvnog tlaka smanjenjem soli u prehrani nije najbolji izbor.”

Američki nacionalni centar za kontrolu i prevenciju bolesti javno je kritizirao studiju o soli, što inače ova savezna zdravstvena agencija čini vrlo rijetko. Dr. Peter Briss iz Centra za kontrolu bolesti, kaže da jedna studija ne mijenja ranije dokaze protiv soli:

“Sol povišuje krvni tlak. Više soli u prehrani dovodi do višeg tlaka, a povišeni tlak rezultira posljedicama po kardiovaskularno zdravlje.”

Dr. Briss kaže da je studija bila premala, a sudionici premladi. Dodaje da su neki od sudionika koji su umrli bili teški pušači. Dr. Briss kaže da nema dokaza da smanjenje soli u prehrani rezultira štetnim posljedicama. Istu primjedbu iznosi i dr. Stephen Havas, stručnjak za bolesti srca i krvnih žila:

“Ovu studiju treba staviti u kontekst dokaza koji već postoje od ranije. Svjetska zdravstvena organizacija smatra dokaze o štetnim zdravstvenim posljedicama natrijevog klorida – odnosno soli – konačnima.”

Prema američkim javnozdravstvenim dužnosnicima, gornja granica za konzumiranje soli trebala bi biti 2300 miligrama dnevno. Američka udruga za srce granicu postavlja niže – ne više od 1500 miligrama. S druge strane, Institut za sol smatra normalnom i prirodnom količinom soli koju ljudski organizam dnevno može unijeti i do 4500 miligrama dnevno. Za ovu potonju brojku dr. Havas kaže da svatko tko dnevno konzumira toliko soli riskira moždani udar ili srčani infarkt.

Izvor: vitamini.hr


Šećer nova droga današnjice





Izvor:zdravlje-prehrana.com napisala Mr. nutr. Maja Gradinjan



Poznato je kako u današnje vrijeme postoje mnoge ovisnosti, kao što je ovisnost o alkoholu, cigaretama, drogi, no malo ljudi zna kako postoji i ovisnost o ugljikohidratnoj hrani.

Prekomjerno konzumiranje šećera osim pretilosti, izaziva i mnoštvo drugih problema kao što su nervoza, promjene raspoloženja, umor… Mnogi ljudi, kako bi popravili raspoloženje ili kao način utjehe posežu za slatkišima. To je pogrešno, jer za naše dobro raspoloženje odgovoran je serotonin (popularno se naziva i „hormon sreće“), hormon koji se nalazi u mozgu i daje nam (kada ga imamo dovoljno) osjećaj zadovoljstva i opuštenosti. Međutim, razina serotonina se znatno smanjuje ukoliko se nepravilno hranimo, odnosno kada u organizam unosimo previše slatke hrane. Nakon unosa slatke hrane, razina serotonina naglo raste, te taj osjećaj euforije i sreće traje otprilike 15 minuta, nakon čega slijedi pad razine serotonina.

Postoje tri tipa šećera koje unosimo hranom:

Glukoza –
nalazi se u povrću i žitaricama

Fruktoza – nalazi se u voću, medu, slatkim bezalkoholnim pićima (kukuruzni sirup), slatkišima… Može blokirati hormon koji kontrolira apetit leptin (daje signal sitosti), automatski se povećava apetit te može dovesti dovesti do debljine, dijabetesa tip 2, hipertenzije…

Galaktoza – nalazi se u sastavu mlijeka i proizvoda


Donosimo Vam neke namirnice koje mogu zamjeniti slatkiše, a podići Vam raspoloženje i energiju:

Za bolje raspoloženje: riba (sadrže omega-3-masne kiseline koje povoljno djeluju na psihu), zrela banana (podiže razinu serotonina), meso, mliječni proizvodi, soja (daju više noradrenalina koji nas čini poletnijima).


Za bolju koncentraciju i pamćenje: voda, zeleni čaj, orašasti plodovi, žitarice, mlijeko, povrće, morski plodovi..


Kod poremećaja sna: tjestenina, mlijeko, špinat, mahunarke (grašak, grah, leća, soja), losos… Za energiju: bjelančevine (namirnice animalnog podrijetla)


Hrana koja smanjuje apetit



Autor: www.centar-zdravlja.net


Gubljenje težine je jedna od najčešćih borbi s kojima se suočavaju današnje generacije. Pogrešna prehrana i sjedilačkog načina života su vodeći razlozi pretilosti. Kada ljudi postanu svjesni debljanja, odlučuju se za rigorozne i nezdrave dijeta. Nakon jedne takve dijete ulazite u začarani krug kada jedete sve više i debljate se sve brže.

Gubitak težine slijedi jednostavnu jednadžbu: sagorijevanje više kalorija nego što unesete. Kako bi izgubili težinu brže možete smanjiti unos kalorija. Ali kako se onda boriti s gladi? Odgovor leži u hrani koja smanjuje apetit tako da nikada ne morate osjetiti glad. Srećom, postoji mnogo zdrave hrane koja može obuzdati apetit na prirodan način. Ovdje su neke od njih:

Jabuka

Jabuka na dan ne samo da drži liječnika podalje, već vas i čuva od osjećaja gladi. Jabuke sadrže malo kalorija i masnoća, ali su također odlične za suzbijanje apetita jer sadrže mnogo vlakana. Vlakna pomažu da duže osjetite sitost jer se proširuju u želucu pa je potrebno manje hrane da zadovolji glad i sprečava prejedanje. Jabuke sadrže prirodne šećere koji održavaju zdravu razinu šećera u krvi.
Istraživanje provedeno u Brazilu 2003. godine, otkrilo je da su žene s viškom kilograma koje su jele tri male jabuke ili kruške dnevno kao dio zdrave prehrane, izgubile znatno više težine od onih koji nisu jele jabuke. Studija također pokazuje znatno veće smanjenje razine glukoze u krvi među onima koji su jeli jabuke i kruške u usporedbi s onima koji nisu.

Zobena kaša

Zobeno kaša je bogata vlaknima. Sadrži dobre ugljikohidrate koji se sagorijevaju polako i time čine da se osjećate manje gladni. Visok sadržaj vlakana brže pruža osjećaj sitosti. Osim toga, zobena kaša je idealna za dijabetičare jer ima niski glikemijski indeks. Možete ovaj moćni doručak obogatiti mlijekom, ili još bolje, lanenim sjemenkama!

Pinjoli

Pinjoli sadrže pinolensku kiselinu, prirodne polinezasićene masnoće koje suzbijaju osjećaj gladi. Istraživanje iz 2006. godine donosi da pinolenska kiselina stimulira dva dobro poznata hormona za suzbijanje apetita, kolecistokinin (CCK) i GLP1 (glukagon peptid). CCK i GLP1 potiskuju apetit šaljući signale u mozak koji smanjuje želju za hranom. Kao dio istraživanja, 18 žena prijavilo je 29 % smanjenje želje za unosom hrane, a 36 posto smanjenje unosa hrane. Također, pinjoli imaju najveću količinu proteina, a to osigurava stalnu opskrbu energijom. Dakle, zdrava porcija pinjola tijekom dana suzbija apetit ako želite smršaviti.

Lan

Osim što je izvrstan izvor omega 3 masnih kiselina, lan je također bogat vlaknima. Što više lana jedete uz svaki obrok, to će više vremena trebati da razina šećera u krvi poraste. Kao rezultat toga, hormoni za glad ne napadaju. Najbolji dio je da sjemenke lana možete posuti na sve što želite jesti, salate, smoothie, sendviče.

Voda

Ako žudite za hranom, a znate da vaše tijelo ima sve što je potrebno, trebate piti više vode. Voda, piće bez kalorija, možda je najbolja za suzbijanje apetita ako želite izgubiti kilograme. Pijenje vode tijekom dana i kada se osjećate gladni zavarava mozak da je želudac pun. Nedavne studije su utvrdile da su ljudi koji su pili dvije šalice vode prije jela izgubili oko 7 kg u 12 tjedana u odnosu na gubitak 5 kg kod ljudi koji nisu pili vodu.

Zeleni čaj

Zeleni čaj je poznat po svojim antioksidativnim koristima. Međutim, također može potaknuti otpuštanje hormona koji može kontrolirati ili ograničiti potrebe za hranom. Zeleni čaj ubrzava metabolizam i pruža energiju. Također povećava sagorijevanje masnoća i pomaže vam sagorjeti do 43% više masnoća.

Proteini sirutke

Proteini sirutke će pomoći u izgradnji mišića, ali i pomoći u mršavljenju. Istraživanja pokazuju da proteini sirutke imaju utjecaj na hormone koji potiču osjećaj sitosti. U istraživanju provedenom u Australiji, 22 zdrava mršava muškaraca su konzumirala proteine sirutke, tunu, puretinu. Istraživači su pronašli niže razine glukoze kao odgovor na skupinu proteina sirutke u usporedbi s onima koji su jeli druge proteine. Proteini sirutke imaju mnoge druge prednosti, uključujući pojačano funkcioniranje imunološkog sustava i reguliranje krvnog tlaka.

Juhe

Svaki dijetetičar će preporučiti najmanje dva serviranje juhe s malo kalorija, ako ste na dijeti. Juhe potiskuju apetit zbog visokog sadržaja vode, i pomažu u mršavljenju zbog malo kalorija. Mesne i juhe od povrća su najbolje opcije! Studija koju su proveli istraživači na Pennsylvania State University je otkrila da su muškarci i žene koji su konzumirali dva serviranja niskokalorične juhe dnevno izgubili 50 posto više težine nego oni koji su konzumirali isti broj kalorija iz grickalica.

Salate

Jedite malo salate prije glavnog obroka kako bi izbjegli prejedanje. Visok sadržaj vlakana može odgoditi ulazak glukoze u krvotok i nećete osjećati glad vrlo brzo. Istraživanje objavljeno u Journal of American Dietetic Association navodi da žene koje su jele jednostavnu salatu od 100 kalorija prije večere konzumiraju 12 posto manje kalorija tijekom obroka.

Tamna čokolada

Od svih namirnica navedenih u na popisu, ovu će biti najlakše uključiti u prehranu. Sjetite se samo da su vrlo male količine tamne čokolade dobre za vas. Gorkast okus čiste tamne čokolade pomaže u suzbijanju apetita. Neke studije pokazuju da antioksidansi iz tamne čokolade mogu djelovati kao suspresori apetita i na taj način, pomažu da izgubite težinu i kontrirate šećer u krvi.

Zaboravite ekstremne dijete i uživajte u ovim namirnicama!


Neobična praznovjerja o hrani



Praznovjerja mogu pružiti malo nevine zabave, ali također mogu biti nevjerojatno besmislena. Evo popis nekih od najneobičnijih praznovjerja koja su povezana s hranom.



Šuplji kruh

Bilo je jednom (a možda i još uvijek je) praznovjerje da ako pronađete rupu u kruh nakon što ga izrežete, to simbolizira lijes i znači da će netko uskoro umrijeti.

Jaja

Ako niste slomili ljuske nakon što ste pojeli jaja, vještica će okupiti ljuske i koristiti ih za brod kojim bi otišla do mora i podigla oluju. To je vrlo staro praznovjerje za koje se čini da potječe iz 1580. godine. Ako razbijete ljuske, to će stvoriti dovoljno komadića koji će biti beskorisni za izgradnju broda.

Prekriženi kruh

Ovo nevino staro praznovjerje datira iz doba kada je kruh morao biti označen znakom križa prije pečenja. Ideja je bila da će križ spriječiti da vrag sjedi na kruhu.

Sol

Svi smo čuli za praznovjerje oko prosipanja soli, ali ovo je ipak malo neobičnije. Smatralo se lošim ako nekome pomognete da dođe do soli, primjerice ako nekome dodate sol. Sol je tako dugo važan dio ljudskog života stoga ni ne čudi da se pojavljuje tako često u povijesnim praznovjerjima.

Čaj

Nekada se smatralo zlom srećom ako dvije osobe piju čaj iz istog lonca. Osim toga, ako niste spustili poklopac čajnika, to je značilo da će vas uskoro posjetiti stranac. Postojao je čak i niz malih obreda koje ste morali obavljati na ovisno o danu, satu ili o spolu posjetitelja.

Božićni kolač

Praznovjerja koja se tiču Božića su mnogobrojna. Jedno takvo praznovjerje kaže da svi članovi obitelji moraju sudjelovati u miješanju božićnog kolača ili će ih zadesiti loša sreća. Mlade neudate djevojke su posebno trebale sudjelovati u ovome inače će ostati same još godinu dana.

Jaja i sreća

U mnogim dijelovima Europe, poljoprivrednici bi svježe jaje odnijeli u polje u nadi da će to donijeti dobre usjeve. Jaja su također korištena za gatanje: dva žumanjka bi značila da brak dolazi uskoro, crne točke na žumanjku su loš znak, a jaje bez žumanjka je najgori mogući loš znak.

Češnjak

U Grčkoj postoji drevno praznovjerje koje se zove urokljivo oko. Smatra se da kada vam netko uputi ovakav pogled, zadesit će vas loša sreća. Sada se možda pitate kakve to ima veze s praznovjerjima oko hrane? Način na koji možete spriječiti utjecaj urokljivog oka je nošenje komada češnjaka.

Vjenčanje i riža

Bacanje riže na vjenčanjima je uobičajeno za gotovo sve krajeve svijeta. Ova vrlo praznovjerna praksa ima tradiciju s vrlo dugom povijesti. Bacanje riže je donosilo prosperitet, bogatstvo i sreću paru.


Slatke tajne o čokoladi






Prije nego je čokolada dobila svoju pločicu, šarene omote i najrazličitije dodatke, pila se iz čaša od čistog zlata. Asteci su bili prvi od njezinih poklonika, pržena su zrna kakaovca pretvarali u prah, dodavali su vodu i miješali napitak dok se na površini ne bi pojavio masni dio kakaa. Gorku su tekućinu za poboljšanje okusa aromatizirali začinima i medom divljih pčela, a sve do danas čokolada je zadržala mjesto kraljice među slatkišima.

Ljubav prema čokoladi

Kakao
Malo je namirnica čija botanička imena imaju toliko istine u sebi poput imena za drvo kakaovac Theobroma cacao, što znači „hrana za bogove” i većina se slaže kako to ime ne treba mijenjati. Čokolada kao namirnica u umjerenim količinama predstavlja vrijedan izvor energije, a posjeduje ugodnu aromu i osjećaj predivnog okusa dok se topi u ustima. Njezin osnovni sastojak je zrno kakaa koje raste na dugovječnom stablu kakaovca. Za dobro raspoloženje i poticanje stvaranja hormona sreće u ljudskom organizmu čokolada je odličan stimulans, jer osim što izaziva osjećaj ugode, nakon konzumiranja aktivira i tvari koje imaju smirujući i antidepresivni učinak.

Kakao maslac
Već samo ime daje naslutiti kako se radi o maslacu ugodnog mirisa na kakaovac, koji se od klasičnog maslaca razlikuje po nešto intenzivnijoj žutoj boji i većem stupnju čvrstoće u krutom stanju. On je jedan od glavnih sastojaka čokolade, a uz kolače i mirisne kreme, u kuhinji se koristi i za najraznovrsnija dotjerivanja slanih jela. Kakao maslac je prirodni proizvod dobiven mljevenjem sušenih sjemenki iz mahune kakaovca, bogat je vitaminima, a njegove masnoće ne podižu razinu kolesterola u krvi. Ujedno on je i najskuplji sastojak u čokoladi, pa je čokolada s postotkom kakao maslaca većim od 32% znatno skuplja od obične.

Bijela čokolada
Osnovu bijele uvjetno rečeno čokolade čini kakao maslac bez kakaa uz dodatak šećera, aroma i mlijeka, a koristi se kao atraktivan kontrast crnoj čokoladi u pripremi slastica. Za ljubitelje bijele čokolade važno je naglasiti kako prilikom kupovine na etiketi mora pisati da je masnoća unutar čokolade ipak kakao maslac, jer ćete u suprotnom kupiti nešto što sadrži šećer, biljna ulja i umjetnu aromu čokolade.

Praline
Rafinirane delikatesne minijature koje se tope u ustima spremaju se od najfinijih sastojaka poput čokolade, marcipana i nugata. Iako postoje različite priče o nastanku prvih pralina, Belgijanci tvrde kako ih je 1912. godine izmislio jedan apotekar na čijim su se policama našle praline punjene kremom od maslaca, slatkog vrhnja, badema i oraha.


Izvor: gusro.ba, napisala Dragana Nižić

Jedenje voća

Slijedeće informacije objavljene su na blogovima više puta i kruže putem mail-a. Budući da su poučne nije loše ponoviti ih.....
Svi mi mislimo da jesti voće znači samo kupovinu voća, sječenje na šnite i stavljanje u usta. To nije tako jednostavno. Važno je da znate i kako i kada se jede voće.

Koji je ispravan način jedenja voće?

Najprije to znači kako voće ne treba jesti poslije obroka! Voće treba jesti na prazan želudac.

Jedenje voća igra glavnu ulogu u detoksifikaciji vašeg organizma, kojeg snabdjeva sa velikom količinom energije za mršavljenje i za druge životne aktivnosti.

Recimo da pojedete dvije šnite kruha, a zatim šnitu voća. Komad voća je spreman proći ravno kroz želudac u crijeva, ali ga kruh spriječava u tome.
U međuvremenu, cijeli obrok se raspadne i fermentira i pretvara u kiselinu. Beznačajna količina voća dolazi u kontakt sa hranom u želucu, pospješuje probavu i sokove, pa se cijela masa takve hrane počinje kvariti.
Jedite voće na prazan želudac, i to prije obroka! Čuli ste kako se ljudi žale: Podrigujem svaki put kada jedem lubenice. Kad pojedem banane imam osjećaj kako pod hitno moram u toaletu, itd. To se neće dogoditi ako pojedete voće na prazan želudac. Voće pomiješano sa drugom hranom izaziva truljenje i proizvodi plinove. Dakle, vi se zato napuhujete!

To se ne događa sa nekim plodovima, kao što su napr. narandže i limuni, jer su oni kiseli, pa u našem tijelu sve voće postaje alkalno, u skladu sa istraživanjem dr Herberta Šeltona, koji se bavio ovim problemima. Ako jedete voće na ispravan način, moći ćete otkriti svu tajnu ljepote, dugovječnosti, zdravlja, energije, sreće i normalnu težinu.

Ako hoćete piti voćni sok - pijte samo sok od svježeg voća, a ne koncentrat sokova iz konzervi. Nemojte piti zagrijan sok. Nemojte jesti ni kuhano voće, jer tada uopće ne dobijate njegove hranljive sastojke. Dobijate samo - ukus. Kuhanje uništi sve vitamine.

Jedenje cijelog ploda je bolje nego pijenje sokova. Ako hoćete piti voćni sok, pijte ga sporo - gutljaj po gutljaj, jer ga morate pomiješati sa pljuvačkom prije gutanja. Svakog 3-eg dana možete jesti voće da bi brzo očistili svoje tijelo od toksina. Ako jedete samo voće i pijete voćni sok 3 dana i sami ćete se iznenaditi kako će vam vaši prijatelji reči da izgledate osvježeni !

KIWI: Mali ali moćni, i dobar izvor kalija, magnezija, vitamina E i vlakana. Njegov sadržaj C vitamina je dvostruko veći od onog kod narandže!



Je li JABUKA zaista odlaže dan odlaska kod lječnika? Iako jabuka ima mali sadržaj vitamina C, on je antioksidans i flavonoid (Prim. Žarka.: tj. sadrži grupu organskih komponenti u kori plodova) i povećava aktivno djelovanja vitamina C, čime pomaže da se smanji rizik od raka debelog crijeva, srčani i moždani udar.

JAGODA: Jagoda je zaštitno voće. Jagode spadaju među glavno voće, koje ima najveću antioksidantnu moć i štite organizam od nastanka raka, začepljenja krvnih žila, slobodnih radikala.


JEDENjE 2 - 4 NARANDŽE dnevno može vam pomoći u zaštititi od prehlade, snizite holesterol, spriječiti i rastvoriti kamenje bubrega i smanjite rizik od raka debelog crijeva.



LUBENICA: je najbolje piće za gašenje žeđi. Sastoji se od 92% vode, a takođe je puna ogromnim dozama glutationa, koji pomaže i pojačava naš imunitet. Takođe je ključni izvor likopena, oksidansa u borbi protiv raka. U lubenicama se nalazi: vitamin C i kalij.


GUAVA I PAPAJA: Guava i papaja su vrhunski šampioni po sadržaju vitamina C. One su nedvosmisleni šampioni po njihovom visokom sadržaju vitamina C. Guava je takođe bogata vlaknima, koja pomažu u sprječavanju opstipacije (Prim. Žarka.: zatvorene stolice). Papaja je bogata karotinom i dobro djeluje na vaš vid.

GUAVA je veliki tropski crveni ili žuti jestivi plod kruškastog oblika sa američkog drveta guava, koji ima crvenu ili žuto-zelenu ljusku sa ružičastim, bijelim ili žutim mesnatim mesom, koji se jede prijesan ili pije/jede kao zgusnuti ili želatiniran voćni sok.



PAPAYA ili PAWPAW je veliki jestivi plod eliptičnog ili okruglog oblika sa zimzelenog tropskog drveta, koje ima veliku krošnju lišća.




Pijenje hladne vode nakon obroka = rak!

Možete li povjerovati u to? Da to se odnosi na one koji vole popiti hladnu vodu, a odnosi se i na vas. Lijepo je imati i popiti hladno piće nakon obroka, ali hladna voda će očvrsnuti masne stvari koje ste upravo konzumirali, što će usporiti varenje. Kada te 'naslage' reagiraju sa kiselinom, one će se razbiti i apsorbirati se u crijevima brže nego čvrsta hrana i nataložiće se duž crijeva. Vrlo brzo, ovo će se pretvoriti u masti i dovesti do raka. Najbolje je piti toplu juhu ili toplu vodu nakon obroka.

coca cola + mentol = smrt

Ova informacija je stara nekoliko godina, ali vrijedi ju ponavljati !
U travnju 2006 godine jedan je dječak od 10 godina, učenik osnovne škole Dante Alighieri u São Paulu (Brazil) umro, a da prije nije imao zdravstvenih problema. Kolabirao je za vrijeme škole. Pružena mu je prva pomoć, ali je za nekoliko minuta umro, dok su ga prevozili u bolnicu.
Razlog: Krvarenje u želucu. Smrt izazvana gušenjem.
Obdukcija je pokazala da je ovu tragediju izazvala konzumacija tvari koje su uzrokovale “eksploziju” u njegovu želucu: Coca Cole Light i nakon toga dobro poznati mentol-bombon Mentos.

Uzrok dječakove smrti bilo je miješanje supstanci ovih dvaju prehrambenih artikala.




Alexander B. Mergenthaler iz kemijskog instituta “L’ Institut USP“ (Francuska) provjerio je i praktički dokazao da supstanca Coca Cole Light
Acesulfam K INS930, pomiješana sa Mentosovim bombonima, izaziva smrtonosnu kemijsku reakciju poznatu kao Ta9V4. U vrlo kratkom vremenu ova kombinacija proizvodi i oslobađa golemu količinu plina pod velikim pritiskom – drugim riječima eksploziju!







Limenke od soka - da li su čiste?


Ovu poruku sam dobio putem e-mail. Do tada se nikada nisam pitao da li su limenke od sokova higijenski čiste i da li mogu imati posljedica ako ne očistim limenku.

Slijedeći incident dogodio se u Sjevernom Teksasu.

Jedna je gospođa sa svojim prijateljima otišla u nedelju na izlet i sobom uzela nekoliko limenki kole. U ponedeljak su je odvezli u bolnicu na intenzivnu njegu. U srijedu je umrla.

Autopsija je pokazala, da je umrla zbog leptospiroze. Trag je doveo do limenke CocaCole, iz koje je pila, bez da je koristila čašu. Testiranja su pokazala, da je na limenki bio osuseni štakorski urin, a koji je bio zaražen bakterijom, koja izaziva letospirozu.

Štakorski urin sadrži otrovne i smrtonosne substace. Iznimno je preporučljivo, da u slučaju, kada pijemo iz limenke, operemo gornji dio iste. Limenke su veoma često spremljene u skladišta i donose se na police bez predhodnog pranja.
Studija je pokazala, da su gornji djelovi limenki „prljaviji“od javnih WC-a, puni raznih bakterija i prljavštine.
Zbog navedenoga, operite limenku prije nego je donesete na usta i na taj način izbjegnite potencijalnu katastrofu.